BAKIROVA ŠUTNJA I ZLIKOVAC S JEVRESKOG GROBLJA

Autor: Elmedina Muftić

Elmedina MUFTIĆ: I tako “dokazani prijatelj” naših političkih predstavnika koji su toliko plitki da ne vide koliko se on igra s njima, taj veliki “dobrotvor” koji navodno milione eura “ulaže u Srebrenicu”, a milionske dugove još ne vraća, koji poslije zasluženog kamena u glavu zbog kojeg naši političari oči isplakaše, velikodušno ih pozva sebi na rukoljub, da im zada posljednji udarac na inteligenciju od kojeg se ni do danas nisu oporavili, već u plusvjesnom stanju teturaju u mraku političke, nacionalne, državne ugroženosti, koja podsjeća na početak devedesetih godina prošlog vijeka.

Obilježavanju dana fašističke srpsko-crnogorske genocidne tvorevine nazvane republika srpska, kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, danas je mimo svih diplomatskih normi pohodio zlikovac i snajperista s Jevreskog groblja aktuelni premijer Srbije Aleksandar Vučić, četnik po ubjeđenju i djelovanju, i time mimo svih diplomatskih normi direktno ugrozio odnosno prekršio Daytonski mirovni sporazum i negirao ustavni poredak države Bosne i Hercegovine. Vučić – četnik. Godine 1992. u BiH je dolazio je sa Šešeljevom krvoždernom četničkom bratijom da kolju, siluju i istrebljuju građane naše zemlje. Ovog puta zločinac i Vlada Srbije došli su na mjesto zločina. Šta se od njega i njih drugo može i očekivati. Nego da lažu, glume, siluju, ubijaju… Premijer kojem maska i lice su jedno jer u oba slučaja je četnik koji i danas živi san o “velikoj Srbiji”. O njemu kao četniku je sve rečeno i sam je o sebi sve rekao. Što riječima što djelima, pas lani pas i ove godine.

To što on čini i nije za našu brigu. To će se njemu o glavu obiti. Jer je svojim dolaskom na proslavu dana početka jedanaestog genocida nad Bošnjacima, zvanično je ispalio prvi postdaytonski plotun koji najavljuje nastavak diplomatske i političke agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu, koja ima sve predispozicije da bude uvod i već isplanirani i pripremljeni dvanaesti genocid. Vučko se zaigrao i učinio pogrešan potez, svojim dolaskom na obilježavanje neustavnog dana republike, on je negirao i učinio nevažećim Deytonski sporazum i otvorio vrata za donošenje novog Ustava koji će se za razliku od postojećeg praviti bez pritiska i uz uvažavanje svih činjenica, od kojih i onu najbitniju da je na teritoriji BiH počinjen genocid i da sve što je nastalo na genocidu nema pravnu validnost postojanja. Vučić je sebi zabio auto gol….

I tako “dokazani prijatelj” naših političkih predstavnika koji su toliko plitki da ne vide koliko se on igra s njima, taj veliki “dobrotvor” koji navodno milione eura “ulaže u Srebrenicu”, a milionske dugove još ne vraća, koji poslije zasluženog kamena u glavu zbog kojeg naši političari oči isplakaše, velikodušno ih pozva sebi na rukoljub, da im zada posljednji udarac na inteligenciju od kojeg se ni do danas nisu oporavili, već u plusvjesnom stanju teturaju u mraku političke, nacionalne, državne ugroženosti, koja podsjeća na početak devedesetih godina prošlog vijeka.

Nikad neću razumjeti šutnju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, (koji je uputio zahtjev Ustavnom sudu BiH da razmotri ustavnost obilježavanja 9. januara kao dana gencoidne tvorevine Republike Srpske) i njegovo pravljenje nevještim na ovako drsko, agresivno i nediplomatsko ponašanje Vučića spram države BiH. Zašto Bakir sad uzmiče pred gotovim činom? Zašto od gotovine pravi veresiju? Zašto nije odgovorio istom mjerom Vučiću? Nego šuti, ili će se javiti za tri dana, kad sve ovo bude jučer. Kad se zločinci dobro narugaju žrtvama genocida. Ili će opet da nastupi u svom stilu, linijom manjeg otpora, u kojima je dozvoljeno svakome da radi šta hoće. Bakir bi trebao da shvati, da pitanje države, pitanje agresije, pitanje genocida, nije pitanje njegovog ličnog stava, nije pitanje htjeti ili ne htjeti, nije pitanje moći ili ne moći, nego je pitanje biti ili ne biti, opstati i ostati na ovim prostorima. Pitanje dolaska srbijanskog premijera Vučića na obilježavanje dana početka genocida nad Bošnjacima, nije pitanje Bakirove dobre volje da podigne svoj glas i kaže mu da je ovim činom direktno ugrožen Ustav BiH, da je pokazano nepoštovanje spram najviših institucija države, kakav je Ustavni sud BiH. Oštro da mu kaže da se svojim dolaskom u Banja Luku direktno miješa u unutarnja pitanja BiH. Da je kao takav nepoželjan i da mu se spriječi ulazak u BiH. Isto tako da mu pošalje jasan odgovor na njegovu izjavu u Banja Luci: “Republika Srpska nije nastala dekretom, pa dekretom neće ni nestati.” Mada je golobradi podvojvoda Vučić dobro rekao, da srpsko-crnogorska genocidna tvorevina nije nastala dekretom nego upravo genocidom, etničkim čišćenjem, silovanjem, pa kao takva neće biti ukinuta dekretom, nego putem pravde koja kaže da sve što je nastalo na genocidu ne može da postoji. Ali, Bakir šuti. Nema vakta. On se zabavio prečim stvarima. Valja mu rješavati želje svoje hanume. Njene želje su njegova zapovijed. To je preče od države. To je jače od borbe za istinu. To je važnije od ustava. To ima veći prioritet od pravne borbe za koju postoje svi pravni akti za ukidanje republike srpske. Važnije i po narod bitnije i značajnije je Sebiju Izetbegović ustoličiti za direktora KCUS, nego spriječiti Vučića da ovako gazi po kostima žrtava genocida i pljuje u lice preživjelim žrtvama genocida. Da pravi parodiju na genocid. Da vrijeđa sve žrtve genocida. Najpreče je da je žena zadovoljna. Preči je mir u kući, nego mir u državi. Bitnije od istine o genocidu je spajanje Državne bolnice sa KCUS, jer treba sve pod jednu kapu ili ti Sebijin šešir staviti, a neka genocid dokazuju pojedinci, neka na Vučićev dolazak u BiH reaguje Ambasada Sjedinjenih Američkih Država, što bi to radili oni koji su plaćeni da štite interese države. Oni nisu da štite državu, oni su tu da se okoriste o državu.

I dok se BiH opet o glavi radi. Dok se ponovo počinje plesti paukova mreža oko nas. Dok nam Matija Bećković po državi sjeme zla ponovo sije, kako reče Senad Hadžifejzović “mi nemamo nekog igrača koji je sposoban da sa distance ubaci tri poena u zadnjoj sekundi”, nego nam i s lijevog i s desnog boka s distance u zadnjim sekundama trpaju loptu u koš, a mi nepomično stojimo nesposobni da im udarimo bananu.

I za kraj čisto da vidimo gdje smo mi, a gdje su svi ostali. Koliko imamo samopoštovanja. Zašto Vučić nije otišao na Kosovo kad je bio najavio? Zato što ne smije. Zato što na Kosovu postoje igrači sposobni da s distance poentiraju ne samo u zadnjoj sekundi, nego kad god zatreba da se kaže gdje počinje crvena linija preko koje se ne prelazi…

Za razliku od naših mutavih političara, narod Bosne i Hercegovine digao je svoj glas kako u Bosni tako i van nje, i pokazali su, baš kao i ‘92 da Bosnu opet ima ko da brani, Vučić, Dodiki ina četnička bratija sa svojim patrijarhom neka podlu priču okače na Miloševićev spomenik pod Mirinom kruškom.


Republika Srpska je utemeljena na antifašizmu… isto onoliko koliko je bio i Treći Reich.
  1. Komentariši

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s