9. JANUAR – DAN SRPSKO-CRNOGORSKOG GENOCIDNOG ČOJSTVA I JUNAŠTVA

Autor: Elmedina Muftić

Elmedina MUFTIĆ: 9. januar slavi se sa krsnom slavom udaranje temelja srpsko-crnogorskog čojstva i junaštva! Dan 9. januar – kad se čitava planeta zgražava, tad se obilježava dan genocidne tvorevine nazvane republika srpska, u čije su krvave temelje uzidane kosti stotine hiljada nevinih bošnjačkih života, u čije zidove je uzidano desetine hiljada silovanih bošnjačkih djevojčica, djevojaka i žena i muškaraca. U nazivu genocidne tvorevine republike srpske se krije svo zlo ovog svijeta koje za posljedicu ima istrebljenje, odnosno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, logore u kojima su mučeni, zlostavljani i ubijani Bošnjaci, Hrvati, Romi i svi ostali koji se nisu deklarisali kao Srbi i Crnogorci. Tvorevina nastala na potocima nevine bošnjačke krvi, na genocidu i nepravdi kakva nije viđena u bližoj historiji, veliko Srbi svoj nacionalistički ponos grade na lažima i zatiranju istine i pravde.

Rekli su da je “Ponavljanje je majka znanja”. Učili su nas u školi, kući, da trebamo ponavljati određeno gradivo da ne bismo zaboravili, da bismo bili sigurni u ono što smo naučili. U Bosni i Hercegovini, osim ponavljanja naučenog, često se ponavlja i stečeno, ono što se nosi u genima ili ti usade odgojem u ličnost. Tako se pored ostalog u BiH ali u Sandžaku, i to samo nad Bošnjacima, svako malo ponavlja genocid, koji treba da rezultira nestanak jednog europskog autohtonog naroda, koji čini bitak Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i integriteta, njezine hiljadugodišnje državnosti. Kako je Bosna i Hercegovina garant opstanka Bošnjaka, tako su i Bošnjaci vezivno tkivo opstojnosti Bosne. Recipročna povezanost, reklo bi se jezikom matematike.

Što se ponavljanja tiče, na prostoru BiH je ustaljeno pravilo da Bošnjaci u sebi nose merhamet koji je vrlo pohvaljena osobina, i koja nas izdvaja i čini prepoznatljivim i vrlo specifičnim narodom, ali nas često i košta jer mi merhamet ne uzimamo samo kao milosrđe i sklonost ka činjenju dobra, nego ga uzimamo kao opravdanje za zaborav i oprost onima kojima nit` smijemo nit` možemo oprostiti nit` zaboraviti.

Dok mi merhametli živimo i tako vaspitavamo svoju djecu, drugi u svoj bitak usađuju mržnju i potrebu da nas ne bude. Da nam zatru trag. Istrijebe. Unište prošlost. Otruju sadašnjost. I ubiju budućnost. Oni žive potrebu za osvetom (a svete se za svoje poraze, koje nisu mogli na vojničkom polju izvojevati kao ratnici, nego se svete kao kukavice), nad narodom koji im nikad nikakvog zla nije učinio, svete nam se zbog vlastite slabosti i frustracije što su 500 godina bili čivčije, kao da smo ih mi takvima načinili. Kukavice se svete nama, jer se samo kukavice odvaže na osvetu i to Bošnjacima koji su ih spašavali bijede i čivčeluka. Veliki i dostojanstveni narodi čak i poraze podnose na nogama, ne sveteći se ni protivniku. A ne da se svete onima koji s porazom nemaju nikakve veze, osim što dostojanstveno žive svoju vjeru u svojoj zemlji koja od pamtivjeka bošnjačka, jer drugu zemlju nemaju i za drugu ne znaju.

Jedanaest genocida Bošnjaci su preko leđa preturili, da bi kukavice svoj jad u pobjedu pretvorile. Kao što su radili stoljećima, kao što su učeni od malih nogu, da poraze u pobjede pretvaraju, da lažu jer laž je državni interes Srbije i Crne Gore. Kao što im otac nacije poruči “lažemo da sakrijemo bijedu”, tako i danas nastavljaju da žive. Nastavljaju tamo gdje im je Dobrica Ćosić stavio tri tačke, kao znak da ima još, da treba još, da nije kraj, da nije dovoljno. Da ne trebaju stati. Da se ne trebaju pokajati. Da je genocid nad Bošnjacima jedini preduslov opstanka Srba. Da je ubijati znak čovjekoljublja. A biti čovjek znak slabosti. Nastavljaju stopama svojih četničkih prethodnika. Vraćaju se na mjesto zločina NE da se poklone žrtvama vlastitog zla, nego da se poklone svome zlu, da ga ožive, da mu spomenik besmrtnosti podignu. Na dan 9. januar, slavi se sa krsnom slavom udaranje temelja srpsko-crnogorskog čojstva i junaštva! Dan 9. januar – kad se čitava planeta zgražava, tad se obilježava dan genocidne tvorevine nazvane republika srpska, u čije su krvave temelje uzidane kosti stotine hiljada nevinih bošnjačkih života, u čije zidove je uzidano desetine hiljada silovanih bošnjačkih djevojčica, djevojaka i žena i muškaraca. U nazivu genocidne tvorevine republike srpske se krije svo zlo ovog svijeta koje za posljedicu ima istrebljenje, odnosno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva, logore u kojima su mučeni, zlostavljani i ubijani Bošnjaci, Hrvati, Romi i svi ostali koji se nisu deklarisali kao Srbi i Crnogorci. Tvorevina nastala na potocima nevine bošnjačke krvi, na genocidu i nepravdi kakva nije viđena u bližoj historiji, veliko Srbi svoj nacionalistički ponos grade na lažima i zatiranju istine i pravde. Kao najveće zlo nastalo na tlu Europe, koje prijeti stabilnosti cijelog regiona, treba se jasno i glasno reći da genocidna tvorevina nema budućnosti, jer sve što je stvoreno na tuđoj muci i nesreći osuđeno je na propast. Da bi se zadovoljila pravda i pravo žrtava genocida jedini način je ukinuti tzv. republiku srpsku i federaciju, i dvoentitetsku washingtonsko-daytonsku tvorevinu vratiti sve atribute državotvornosti Bosni i Hercegovini, kako je vjekovima postojala, bez entitetskih nevidljivih granica koje upozoravaju da se iza one nevidljive linije nalazi genocidna tvorevina republika srpska – najveća masovna grobnica na svijetu koja 9. januar obilježava kao svoj dan formiranja.

I dok krvoloci uz gusle pjevaju opelo i slave dan kad je počeo jedanaesti po redu genocid nad Bošnjacima na ovim prostorima. Dok podižu čašu u znak zdravice za počinjeni genocid i zločin. Dok uranjaju u potpuni mrak uma i razuma. Dok se vesele vlastitom jadu. Dok poraz slave kao pobjedu. Dok aplaudiraju laži i okreću leđa istini. Dok misle da su prevarili svijet, jer su uspjeli da slažu sebe. Dok im zlo još u očima umrlo nije. Dok prave plan za novi genocid. Dok čestitaju jedni drugima na uspjehu zvanom genocid. Dotle ih istina ubija svojim značenjem. Iz krvave zemlje stotine hiljada nevino ubijenih umjesto osvete prizivaju pravdu. Desetine hiljada otrgnutih uzdaha obeščašćenih djevojčica, djevojaka, žena i muškaraca umjesto krika užasa, pogled nade u budućnost upiru, u kojoj ih ovaj sramni naziv više nikad na golgotu kroz koju su prošli neće podsjećati. Tomašica, Crni vrh, Pilica i još stotine drugih otkrivenih i neotkrivenih primarni, sekundarne, tercijalnih… masovnih grobnica se zaklinju da će istina pobijediti laž, da ništa neće ostati neotkriveno. Progovaraju i krvavi zidovi Omarske, Keraterma, Trnopolja, Kravice i stotine drugih logora da će svako zlo doći na naplatu i da svako zlo ima svjedoka protiv sebe, koji će istinu svjedočiti i pred lice pravde je dovesti…

Prijedor, Srebrenica, Foča, Zvornik, Višegrad, Rogatica, Bratunac, Sarajevo, Mostar, Sanski Most, Ključ, Banja Luka i ostali gradovi i sela su dokaz da je tzv. republika srpska nastala na genocidu, etničkom čišćenju, logorima, silovanjima i ostalim zvjerstvima koja do agresije Srbije i Crne Gore na BiH nisu bila poznata historiji ratovanja.

Kako se zločinac skoro pa uvijek vrati na mjesto zločina. Tako je svoj povratak mjestu zločina, danu obilježavanja genocidne tvorevine najavio i Šešeljev podvojvoda Aleksandar Vučić uz vjetar u leđa koji mu puše iz majke Rusije sa ostalom svetosavskom bratijom iz Srbije i Crne Gore i četiničkih sluga iz BiH, kršeći otvoreno ustavni poredak BiH, odnosno ne prihvatanje sudske odluke Ustavnog suda BiH, kao najviše sudske instance države BiH, da je neustavni i diskriminatorski 9. januar Dan republike srpske, (Ustavni sud BiH je utvrdio da član 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda).

Svjestni i savjestni građani BiH ne treba da se ljute dolasku aktuelnog srbijanskog premijera i ratnog podvojvode na dan veličanja genocida, pa njemu i jeste mjesto baš tu, na mjestu zločina, na mjestu početka genocida. I da nam bude jasno da se srpskoj zločinačkoj bandi ne smije vjerovati, bili na vlasti ili mimo nje. Javnosti treba da bude jasno da podojvoda Vučić s pravom tu pripada, jer to je njegova bit, njegov gen, njegova strast… To je onaj podvojvoda Vučić koji s brda pucao po Sarajevu, to je onaj koji sa skupštinske govornice poručio “za jednog Srbina ubit ćemo stotinu muslimana”. Zato njemu jeste mjesto među zločinačkom bratijom i nasljednicima srpskih zlikovaca Karadžića, Mladića… tamo gdje sve na smrt, krv, vrisak, plač, jecaj, tugu, bol, nesreću, muku i nepravdu zaudara. Njemu je mjesto tu. Jer on se nikad nije poklonio žrtvama genocida. On se samo istinski poklanja zlikovcima i njihovim zločinima. Vučić kao i sva svetosavska bulumenta nikad se genocida i zločina nisu odrekli. Srpski političari i crkva skupa aplaudiraju genocidu jer su ga skupa planirali, naredili i izvršili. I zašto od četničkog đikana praviti civiliziranog čovjeka, kojem je četništvo draže od civilizacije. Laž mu je garant opstanka. Ipak je on Šešeljev i Ćosićev učenik, samo što je izgleda učenik nadmašio zlikovačke učitelje, koji sa državnim članovima svoje vlade maršira po zemlji Bosni koja je natopljena krvlju nevinih žrtava genocida.

  1. Komentariši

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s