Para vrti gdje religija ne može

Leteći Holanđanin: Pavle Pavlović

Leteći Holanđanin: Pavle Pavlović

Dvadesetak majstora dizalica i kranova promijenilo je vjeru i ispovjest, a neki nisu ništa, jer su bili ateisti, za desetak hiljada ili tisuća eura mjesečno. Za dvadeset milja KM biće određeno vrijeme Muhamedi, Abdulazi, Jusufi i kada radovi završe, ponovo se zvati Jan, Vim, Tim. Odavno nisam pročitao zanimljiviju priču o ljudskom snalaženju ili zloupotrebi religija

Molim vas, pažljivije pogledajte ovu sliku! Za koliko bi se love u slobodnom padu obrušili po tvrdom asfaltu? Za stotinu, tristotine ili miljun eura?! Malo ili puno? Ja sam to učinio za džaba! Sam sam kriv. Niko me nije tjerao da kažem da ću pokušati imitirati izvedbu najgola, do sada, na brazilskom svjetskom loptanju. Zna se, bio je to onaj famozni pogodak Van Persija protiv bivših šampiona Španaca.

Lako je bilo letećem Holanđaninu. Aterirao na meku travicu, a ja sam strugao po nekoj balkanskoj šetnici. Poderao košulju i zaradio masnice. Još osjećam bolove kod promjene vremena. I ne mogu živjeti od zezanja raje. Nekima se skok toliko svidio da mi ovih dana nude KM-ove ili euriće da ponovo letim. Moglo bi se nešto i ušićariti u ova kokuzna vremena na polju fizičke kulture u kojem sam vazda bio tanak. Ipak, ponosno odbijam. Prvi i zadnji put je bilo u stilu – riječ je riječ! Nije svako obećanje, klađenje zbog nafake.

Dok listam jutarnje novine, uz žigove u prsima, i dalje kontam da nije sve u novcu. Sve dok nisam došao do članka koji dokazuje da je mnogo toga i u parama. Po ko zna koji put aktuelizira se ona, da li je bila Napoleonova, da lova buši gdje burgija neće. Šta živ insan neće učiniti zbog šuštavih novčanica? Sve, samo neće se kao ja, blećak, bacati po asfaltu za badža. Elem, da ne dužim. Dvadesetak majstora dizalica i kranova promijenilo je vjeru i ispovjest, a neki nisu ništa, jer su bili ateisti, za desetak hiljada ili tisuća eura mjesečno. Za dvadeset milja KM biće određeno vrijeme Muhamedi, Abdulazi, Jusufi i kada radovi završe, ponovo se zvati Jan, Vim, Tim.

Odavno nisam pročitao zanimljiviju priču o ljudskom snalaženju ili zloupotrebi religija. Novine pišu da je najveće građevinsko preduzeće Saudijske Arabije, de Saudi Binladin Groupu (SGB), dobilo zadatak za rušenje velike galerije oko Ćabe i Mekke. Izvođenje takvih radova na mjestima gdje se okupljaju milioni vjernika je veoma zahtjevno i opasno. Ogromni batovi i teške željezne kugle za rušenje letile bi iznad koji metar udaljenih hodočasnika. Svjesni odgovornosti, gazde SGB firme odlučile su pokucati na vrata poznatog holandskog proizvođača kranova i dizalica Rusch. Vodećeg u svijetu sa inovacijama, upravo, na rušenju velikih građevinskih objekata. Saudijci su zatražili, ne pitajući za cijenu, da im Rusch pod hitno iznajmi tri specijalne mašine. Strojevi su obezbijeđeni, to nije bio problem, ali kako sa posadama kvalifikovanim za rukovanje? Po strogim saudijskim propisima, jedino muslimani mogu doći u blizinu Ćabe i Mekke.

Vlasnik tvornice dizalica Ruud Schreijer problem rješava, naravno, lovom. Pronalazi dvadesetak dobrovoljaca među kranistima i monterima koji za deset hiljada eura mjesečno iz klompi privremeno prelaze na islam. Naravno, za to su morali polagati i “religijski ispit”. Kažu, trebalo je samo izdeklamovati Allah je velik i Muhamed je njegov glasnik. Naručitelji poslova nudili su i holandskom gazdi da privremeno pređe na islam ako želi posjetiti gradilište na kojem će se iskazivati njegovi radnici. No, on se na tome najljubaznije zahvalio. Onima koji su postali “sezonski muslimani” vize i radne dozvole su vrlo brzo sređene. Poslije toga uslijedili su veliki poslovi sa ubitačnim tempom, prekidani samo u vrijeme molitvi.

Ekipa radnika koja je prešla na islam sada je na privremenom odmoru u zemlji lala i kanala.

Pažljivo se u ovim fudbalskim danima, kada se ispijaju gajbe piva, skriva od znatiželjnih kamera da zbog kojeg gutljaja ne bi izgubila “status muslimana”. Naravno, tekst je povukao na stotine komentara. U manjini su oni koji osuđuju vjersko manipuliranje, zloupotrebu religije. Većina reagovanja donosi ponude potpisanih ili anonimnih čitalaca spremnih i za manje iznose puštati brade i skraćivati pantalone. Javljaju se, dakako i oni koji tvrde da najbogatije islamske države ne moraju voditi ratove za osvajanje kršćanskih zemalja, ponajprije, Evrope. Dovoljno im je samo da ponude novce i eto armije novih preobraćenih vjernika. Neki im uzvraćaju da je kršćanska Evropa novu pastvu po Africi i, posebno, Južnoj Americi, gdje se naročito izdvaja Brazil, prisilno pridobijala masovnim zločinima, uništavanjima naroda.

Dok oni tako oko svijeta i kontinenata, krsta i polumjeseca, ja kontam oko naše regije.

Naglo se probudila religioznost, duhovnost. Glavna je bila u proteklim ratovima i u ovom napetom miru. Ipak, ne mogu da vjerujem da je i ovdje nafaka imala nekog uticaja. Ne bi naš čovjek prodao Boga i Allaha za kojih tisuću eura. I kod njega je sve za džaba, ili riječ je riječ, kao što je bilo i moje bacanje na glavu na prokleto tvrdi asfalt.

  1. Komentariši

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s