Kada je pao jedan od vođa narko-klanova umjesto advokata je tražio: “Zovite mi Rasima Ljajića!”

Srbijanska policija je na teritoriji Novog Pazara i Tutina, odnosno Pešteri 10.10.2011. i par narednih dana izvela jednu od najuspješnijih akcija u borbi protiv organiziranog kriminala pod kodnim imenom GETO, razbivši izuzetno jak narko-lanac i zaplijenivši preko 125 kg heroina i cijelu laboratoriju za preradu narkotika. Uhapšeni su vođe narko-tandema na relaciji Novi Pazar-Beograd, Hikmet Hajrović i Dalibor Ristić i njihovi saradnici, među kojima i rođena sestra Hikmetova Zehrina Hajrović.

Prema pisanju srbijanskih medija, Hikmet Hajrović je pokušao pobjeći prilikom hapšenja. U trenutku kad su mu operativci MUP-a prepriječili put, otvorio je vrata automobila držeći pištolj u ruci. Istraživački tim revije „Sandžak“ saznaje iz policijskih izvora, koji su dvostruko potvrđeni u centrali Ministarstva unitrašnjih poslova R. Srbije i u PU Novi Pazar, da je Hajroviću, nakon hapšenja, prema ustaljenoj proceduri, ukazano da ima pravo na jedan telefonski poziv advokatu, a da je on odbio kontaktirati bilo kog advokata, govoreći operativcima: „Zovite mi ministra Rasima Ljajića!“ Ova izjava je procurila u javnost i već se među malo bolje obaviještenim novopazarskim krugovima prepričava i nagađa zašto je Hajrović umjesto advokata tražio pomoć od ministra Ljajića i postavlja pitanje čija je, zapravo, droga Hikmeta Hajrovića i čija je laboratorija za preradu heroina koju je policija zaplijenila? Revija „Sandžak“ traga za odgovorom na ova pitanje, istražujući genezu i puteve droge ka, u i iz Novog Pazara, jer postoje osnovi sumnje za povezanost ovog i događaja od prije neku godinu kada je stradao ministrov brat Esad Kero Ljajić.

Kako je droga došla u Novi Pazar

Esad “Kero” Ljajić

Droga je u Novi Pazar sporadično počela stizati kasnih osamdesetih godina 20. vijeka. Već je početak devedesetih godina Novi Pazar označio kao značajno čvorište tranzita narkotika iz Azije ka zemljama Zapadne Evrope.

Čuvena je afera tužbe NIN-a iz 2003. godine jer je 17.04.2003. objavio dijelove iz knjige MUP-a „Bela knjiga srpske mafije“ koji su se ticali stavljanja u žižu javnosti do tada nedodirljivih novopazarskih narko-dilera i davanja nagovještaja o početku stvaranja jedne od najjačih narko-grupa na ovom području:

LJAJIĆ ESAD zv. „Kero“, bavi se krijumčarenjem opojne droge iz Turske ka zemljama Zapadne Evrope, zbog nedozvoljene trgovine opojnim drogama osuđivan je 1991. godine u Beogradu. Prema operativnim saznanjima, heroin transportuje kamionima kojima se vrši prevoz repromaterijala za proizvodnju odeće u Novom Pazaru. Glavni saradnik u Turskoj – Istanbulu, jeste Aljković Hajro, a u Hrvatskoj Bibić Mensur zv. „Meljo“, obojica poreklom iz Novog Pazara. Transportere droge ima u Sarajevu, Makedoniji, Bugarskoj i Mađarskoj. Heroin iz Turske prebacuje u Zapadnu Evropu krijumčarskim kanalima preko Bugarske, Rumunije i Mađarske, drugi kanal vodi preko Kosova i Crne Gore za Italiju, a treći preko Bugarske i Jugoslavije u Hrvatsku. Glavne kriminalne veze su mu Plojović Džemail zv. „Žuti“, Smajović FarukVuković Gordana (bivši carinik) iz Novog Pazara, kao i Učkan Sedat, državljanin Turske i Sabahko, vlasnik hotela „Igbal“ u Istanbulu.

Kao vođa ove grupe označen je rođeni brat Rasima Ljajića Esad Kero Ljajić, koji je još 1991. godine osuđivan zbog trogovine drogom u Beogradu. U procesu iz 1991. godine Kero je ostao čvrst i nije odao ime glavnog bosa, jako uticajnog turskog državljanina jevrejske nacionalnosti koji je snabdijevao skoro cjelokupno tržište Zapadne Evrope azijskom drogom, pa je nakon odslužene zatvorske kazne kao nagradu od istog dobio povlasticu da snabdijeva unosno londonsko tržište, što je značilo veliki prestiž i jaku poziciju u narko svijetu.

U tekstu Novopazarska veza od 28.07.2002. „Novosti“ daju sliku pazarskog podzemlja:

U Novom Pazaru kriminalci su se udružili oko dva „posla“ – trgovine belim robljem i privrednim prestupima, ali se zato „solisti“ bave krijumčarenjem narkotika. Njihova imena su BojanSead, HikmetJonuzEsad… Prvi je čak jedno vreme bio angažovan i u Surčinskom klanu, a danas je, kako operativna saznanja govore, na vezi sa Zvezdarcima. Do danas mu je dokazano da je izvršio više od 200 krivičnih dela. Sead „rastura“ marihuanu, Hikmet (kao i njegov otac) diluje heroin, a to isto radi i Jonuz. Gotovo svi drogu, osim po Jugoslaviji, rasturaju i u zemljama Zapadne Evrope.

„Novosti“ pominju nanovo uhašenog Hikmeta i njegovog oca Sadriju. Sadrija je zajedno sa Boškom Boškovićem iz Dobrnaca na naplatnoj rampi kod Paraćina pao sa 50 kg heroina 2006. i nalazi se na odsluženju dvanaestogodišnje robije. U posao sa drogom je pored sina uvukao i kćerku Zehrinu.

Gostujući u emisiji Poligraf Televizije B92 (20.02.2007.), tada već smijenjeni načelnik PU Novi Pazar, Suad Bulić tvrdi da u Novom Pazaru djeluje pet organiziranih narko-dilerskih grupa, od kojih dvije vrše transport prema zemljama EU, a tri po ulicama Novog Pazara i Srbije i to: 1) Beograd; 2) Vojvodina; 3) Jagodina, Užice, Čačak. Bulić tvrdi da najveće pojedinačne količine droge stižu kamionima iz Turske, gdje se droga skriva u bunkerima ili maskira u transport. Prema njemu, najveće količine droge stižu sa Kosova, jer se tamo sjatila skoro sva narko-mafija. Najznačajniji narko-centar je Peć. Bulić čak tvrdi da policajci prodaju drogu na ulici, a kao dokaz navodi da je jedan radnik PU Novi Pazar uhapšen s pola kilograma heroina kada je pokušao da ih prenese i proda u Jagodinu.

Centar za istraživačko novinarstvo 09.05.2009. objavljuje tekst Nenada Jaćovića, novinara „Čačanskih novina“,Putevi droge u Srbiji, u kom se govori kako je Novi Pazar od filijale kosovske mafije izrastao u srbijansku prijestolnicu heroina:

Kosovski narko-dileri su imali najviše poverenja u kolege sa područja Novog Pazara, koji su negovali čvrste veze sa kriminalnim klanovima u BiH. Novopazarci su dobru saradnju razvili i sa srpskim prestupnicima, tako da su i srpske kriminalne organizacije dobijale svoj deo kolača. (…) Sve do kraja 90-tih godina novapazarski dileri su, takoreći, preprodavali kosovski heroin, a prevlast u saradnji sa Novopazarcima imao je ozloglašeni klan Geci. Pored šverca heroina prema zemljama Zapadne Evrope, Novopazarci su se okrenuli i domaćem tržištu, snabdevajući u početku Raški okrug i deo Šumadijskog. Ratni sukobi na Kosovu su im išli na ruku jer su planirali da se osamostale od svojih kosovskih kolega. (…) Krajem 90-tih godina prošlog veka gradom su kružile priče o tajnim laboratorijama za proizvodnju heroina smeštenim u zabitim delovima grada, ali do dana današnjeg nijedna laboratorija nije otkrivena. (…) Nezavisnost novopazarskih narko-dilera nije mogla proći bez krvoprolića. U periodu 2002-2007. na teritoriji BiH stradalo je na desetine viđenijih članova novopazarskih, odnosno kosovskih, kriminalnih organizacija, tokom obračuna za prevlast nad bosanskim narko-trižištem. Nakon osamostaljenja od kosovskih narko-bosova, Novopazarci su se posvetili i osvajanju srpskog narko-tržišta, vrlo brzo su ostvarili bliske odnose sa vođama kriminalnih grupa u svim većim srpskih gradovima.

Laboratorije za preradu heroina

za preradu narkotika. Prema riječima našeg saradnika iz PU Novi Pazar, u Srbiju su u to vrijeme iz Latinske Amerike došle dvije takve laboratorije. Jedna je data Milivoju Zarubici Puju, neprikosnovenom kralju bijelog roblja i prostitucije, koji je iz svog motela „Sveti Nikola“ u Beogradu više od dvije decenije upravljao ovim dijelom organiziranog kriminala u skoro cijeloj Evropi.

Druga je, tvrdi naš insajder, data Esadu Keru Ljajiću, najznačajnijem novopazarskom narko-šverceru koji je pokrivao zapadnoevropsko tržište. O inteligenciji ovog narko-dilera u nadmudrivanju sa policijom svojevremeno su govorili i sami inspektori koji su ga godinama uzaludno pokušavali uhvatiti na djelu.

Njegova moć u srbijanskom podzemlju i društvu je enormno rasla, tako da ga je „Blic“ 2004. svrstao na listu 300 najuticajnijih ljudi u Srbiji, i to na 194. mjestu. Održavao je veze sa svim kriminalnim, privrednim i političkim strukturama. Bio je dobar prijatelj sa Arkanom, kod koga je znao često svratiti na kahvu na Dedinju, a prisustvovao je i njegovoj sahrani.

Braći Karić je više puta posuđivao enormne količine novca na principima zelenaštva. Naši izvori potvrđuju da su plod tih zelenaških pozajmica nekretnine koje danas kontrolira lično Rasim Ljajić naplaćujući rentu posredstvom S.B i M.LJ. Politički uticaj i veze ostvarivao je preko brata Rasima Ljajića koji ga je sa pozicije ministra dodatno štitio. Samo je jednom nakon 1991. godine hapšen, i to u toku policijske akcije SABLJA, nakon ubistva premijera Đinđića. „Slobodna Bosna“ je 27.03.2003. pisala: „Uhapšeno 30 saradnika Zemunskog klana u Novom Pazaru, među kojima i Esad Ljajić.“ Godine 2002. je zajedno sa F.S. bio osumnjičen za pokušaj ubistva S.D. i N.B. Policija je bila raspisala potjernicu za njim i kratko vrijeme se nalazio u bjekstvu, da bi se ubrzo na „nečiju“ intervenciju povukla potjernica i Kero oslobodio optužbe.

Esad Ljajić je stradao 2006. u toku rada u laboratoriji za preradu narkotika od posljedica gušenja hemijskim supstancama. Postoje tvrdnje da je isti ubijen tako što su mu zamijenjene boce sa kiselinom ili nekim drugim otrovnim gasom. Indicije o naručiocu njegovog ubistva su različite. U prostoriji sa njim bila su još dva lica koja nisu smrtno stradala. On je iz laboratorije hitno transportiran u ZC Novi Pazar, gdje mu je konstantirana smrt. Policija je uredno izvršila uviđaj. Međutim, sve okolnosti oko smrti Esada Ljajića vješto su zataškane. U proces zataškavanja istine uključeni su ZC Novi Pazar, PU Novi Pazar, tužilaštvo, sudstvo i ostali državni organi. Čak su i mediji bili pod pritiskom da o tome šturo ili nikako ne izvještavaju.

Nakon Kerove smrti laboratoriji za preradu heroina se gubi svaki trag. Nema zvaničnih podataka niti o njenoj zapljeni, niti o uništenju od strane zvaničnih organa. Zbog toga je interesantno što se u policijskoj akciji GETO i razbijanju narko-grupe Hikmeta Hajrovića zapljenjuje laboratorija za obradu narkotika i što isti po hapšenju umjesto sa advokatom želi da stupi u kontakt sa bratom Esada Lajića, ministrom Rasimom Ljajićem. Da li je Kerova labaratorija vaskrsla nakon više godina od nestanka?

Kako piše „Kurir“, Hikmetova grupa imala je razrađenu šemu miješanja heroina s amfetaminom i paracetamolom. Pri obradi su miješali paracetamol i kofein, te smjesu zagrijevali pomoću boca s butan gasom. Da li je nekoliko godina prije u tim bocama umjesto gasa bio amonijak koji je usmrtio Ljajića, još uvijek se nagađa u pazarskoj čaršiji.

Kuća Hikmeta Hajrovića

Porodični biznis

Da li su Hajrovići bili partneri ili konkurenti Ljajiću? Okuda oni u ovom poslu?

Hajrovići su razvili porodični biznis preprodaje droge. Sadrija se spominje kao jedan od prvih narko-dilera. Nakon njegovog hapšenja 2006. posao preuzimaju Hikmet i Zehrina. Oni su prvi put uhapšeni 18.03.2007. i 2010. osuđeni kao članovi Ercegove narko-grupe. Hikmet je osuđen na pet godina i šest mjeseci, a Zehrina na 18 mjeseci zatvora.

Policija je od puštanja na slobodu do pravosnažne presude Hajrovića budno pratila. Otkriveno je da je drogu nabavljao direktno iz Turske i preko Novog Pazara krijumčario do Beograda gdje ju je preuzimala grupa Dalibora Ristića, skladištila u jednom kafiću u Borči i rasturala na ulicu. Nedjeljno je krijumčareno od tri do sedam kilograma heroina.

Čija je Hikmetova droga

Hikmet Hajrović i Esad Kero Ljajić su, prema policijskim izvorima, među prvim narko-dilerima u Novom Pazaru. Ljajić je zbog zasluga iz ranih devedesetih imao ekskluzivno pravo da heroin iz Turske najveće moguće čistoće plasira na zapadnoevropsko tržište, najvećim dijelom u Englesku. Hajrovići drogu izuzetne čistoće uvoze direktno iz Turske i uglavnom je plasiraju na zapadnoevropsko tržište. I jedni i drugi razvijaju jake veze sa kosovskom narko-mafijom i srpskim podzemljem. Nakon stradanja Esada Kera Ljajića gubi se svaki trag njegovoj laboratoriji. Godine 2011. pojavljuje se laboratorija u vlasništvu narko-grupe Hikmeta Hajrovića. Po hapšenju, Hajrović zahtijeva od policije da mu omogući da pozove ministra Rasima Ljajića, Kerovog rođenog brata. Nakon hapšenja Hikmeta Hajrovića iz Novog Pazara se gube narko-dileri koji su nekada tijesno sarađivali sa Esadom Ljajićem. Previše je spojinca koje Hajrovića povezuju sa Ljajićima. A možda je po srijedi samo slučajnost. U svakom slučaju, nadležni organi će imati pune ruke posla da ispitaju sve ove indicije.

Kombinirano (za) protiv droge

Nekada je u Novom Pazaru osnovana nevladina organizacija „Zajedno protiv droge“. Na njenom čelu je bio Seadetin Mujezinović. Mujezinović je, nakon nesebičnog zalaganja na izborima za BNV u okviru „nezavisne“ liste Bošnjački preporod Rasima Ljajića, postao pomoćnik gradonačelnika Novog Pazara. Pitamo se kako li se osjeća dokazani borac protiv droge u timu iz kog se nemali broj ljudi spominje u ovom tekstu i dovodi u direktnu vezu sa trgovinom narkoticima. Očigledno da sve to brišu sati koje njegova kombinirka otkucava 25 časova dnevno na nekom od mnogobrojnih gradilišta Gradske uprave.

Skretanje pažnje sa problema šverca narkoticima

Indikativno je da najgrlatija predstavnica (ne)vladinog sektora Aida Ćorović, koja mjesecima u srbijanskim medijima zapomaže, za sve i svašta ni jednom riječju nije osudila djelovanje narko dilera niti prisustvo tolike količine droge u Novome Pazaru, pa čak se nije ni javno oglasila da podrži akciju GETO. Mislimo da bi to baš bilo, ako ne kul i urbano, ono bar korektno. Njeno neoglašavanje dovodi nas do pitanja za koga, čiji račun i novac uporno pokušava skrenuti pažnju javnosti sa problema šverca narkoticima u našoj sredini, pogotovu kada se ima u vidu da je Aida Ćorović zabila ruke do ramena u fondove Ljajićeve uprave u Novom Pazaru i Ljajićevog ministarstva.

Kome odgovara da u Pazaru cvjeta droga

Na kraju, pitamo se da li je moguće da je Novi Pazar slučajno postao glavna raskrsnica trgovine narkoticima ili je to bio nečiji plan? Ako jeste, čiji i zašto? Ovo pitanje dobiva na značaju ukoliko se ima u vidu da je glavno sredstvo ubijanja novopazarske privrede i privrednika prljavi narko-kapital. I ptice na grani znaju da kriminal ovih razmjera ne može zaživjeti bez moćne zaštite u policiji i politici. Teško da će Rasim Ljajić uspjeti da dokaže da je svoju stranku i uspjeh svoje politike razvijao na čistom, a ne na ovom prljavom novcu.

  1. Komentariši

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s