Momčilo Đujić, “Pop Vatra”

Pop Momčilo Đujić.jpg

Pop Momčilo Đujić u svešteničko-četničkoj odeći.

Nadimak “Pop Vatra”, “Pop Izdaje”
Mjesto rođenja zaselak Topolje sela Kovačić kod Knina,Austro-Ugarska
Mjesto smrti San Diego, Kalifornija, SAD
Pripadnost  Kraljevina Italija (1941-1943)
 Nezavisna Država Hrvatska (1942-1945)
 Jugoslovenska vojska u otadžbini(1942-1945)
 Nacistička Nemačka (1943-1945)
Godine službe 1941-1945
Čin Vojvoda
Komande 18. korpus italijanske kraljevske vojske -MVAC odred “Dinara” (Dinarska četnička divizija)
Ostala djela Predsednik pokreta “Ravna gora”

Momčilo R. Đujić (1907-1999) je za vreme drugog svetskog rata bio komandant kvislinške formacije poznate kao Dinarska četnička divizija (službeno: Dobrovoljačka antikomunistička milicija), a nakon poraza osovinskih snaga uticajna ličnost četničke emigracije.

Godine 1947. u Jugoslaviji mu je u odsutnosti suđeno za ratne zločine i proglašen je krivim. Godine 1988. je pokrenut postupak za izručenje od SAD, ali je usled raspada SFRJ do smrti ostao nekažnjen.

Predratna biografija

Momčilo Đujić je rođen 27. februara 1907. godine kaoo dete Rade i Ljubice Đujić u zaseoku Topolje kraj Kovačića u blizini Knina. Porodica mu je poticala iz Bosne, gde su se bili doselili sa prostora sadašnje Crne Gore (gde pripadaju plemenu Vasojevića). a naselili su se blizuKnina, u selu Kovačić, uz izvor reke Krke. Rade i Ljubica Đujić imali su prvenca Momčila a potom još dve ćerke – Maru i Ilinku te dva sina – Glišu i Boška.

Momčilo Đujić je niže razrede gimnazije pohađao u Kninu, a više u Šibeniku. Nije maturirao; poslije sedmog razreda otišao je u Sremske Karlovce, u bogosloviju Srpske pravoslavne crkve. Nakon završetka školovanja, vladika dalmatinski Irinej rukopoložio ga je 1933. godine i dodelio mu parohiju u selu Strmica|Strmici kod Knina. Pre stupanja u parohiju, oženio se Zorkom Dobrijević, kćeri uglednog trgovca. Imali su troje dece: sina Sinišu i blizance Radomira i Radojku.

Kao mladi pop Đujić se brzo pročuo u okolini Knina zahvaljujući strastvenim crkvenim propovedima, zbog kojih je stekao nadimak “Pop vatra”. U isto vreme je stekao popularnost izgradnjom narodnog doma, kao i seoskog vodovoda. Neposredno nakon atentata na jugoslovenskog kralja Aleksandra te naglog porasta napetosti između srpskog i hrvatskog stanovništva u području Knina, pop Đujić se počeo baviti politikom, te pridružio četničkom pokretu. Uz logističku potporu žandarmerijskog generala Ljube Novakovića je organizovao četničko udruženje za ličko-dalmatinsko-bosansku Tromeđu. To se udruženje do početka drugog svetskog rata transformisalo u formaciju s 11 posebnih jedinica.

Drugi svetski rat

 

U Aprilskom ratu 1941. Kraljevina Jugoslavija je nestala, a Knin je postao deo novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Đujić je na to reagovao tako što je sa svojim četnicima razoružao žandarmerijsku stanicu u Strmici. Kada su ga vlasti NDH zbog toga htele uhapsiti, Đujić se u maju iste godine sklonio u Kistanje, koje je Rimskim ugovorima pripalo Italiji. Kada je u julu 1941. srpsko stanovništvo Kninske krajine diglo ustanak protiv NDH, Đujić se iz Kistanja vratio u Strmicu.

Služenje Italiji

 

Među ustanicima je ubrzo došlo do podele na dvie frakcije – jedna, kojom je sve više dominirala Komunistička partija Hrvatske, koja je vodila borbu protiv okupatora i njihovih slugu; druga, kojom je dominirao Đujić i njegovi istomišljenici, smatrao je da se ustanici trebaju boriti jedino protiv NDH, pa i Hrvata uopšte, ali ne i protiv Talijana. U komandi divizije »Sassari« u Kninu 29. oktobra 1941. godine Đujić s Talijanima potpisuje sporazum o organizovanju četničkih jedinica:

Đujić sa italijanskim oficirom

»1. Četničke jedinice formiraće se isključivo u srpskim selima na principu dobrovoljnosti, s tim, što će postojeće jedinice imati samo lako naoružanje.

2. Četničke jedinice će se uzdržati od bilo kakve akcije protiv oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske i talijanske vojske.

3. U okolnim selima, koja će se nalaziti pod četničkom kontrolom, ustaška vlast će i dalje normalno postojati. Četnici ne mogu hapsiti ili bilo kako progoniti stanovništvo katoličke vjere, već će sve sumnjive i po javni poredak nepoželjne elemente predavati nadležnim organima Nezavisne Države Hrvatske. Za manja krivična djela, koja počine Srbi, četnički organi mogu poduzimati odgovarajuće mjere, dok će sve političke izgrede predavati talijanskim vojnim vlastima …

6. Između talijanskih vojnih vlasti, vođa četničkih odreda i starešina srpskih sela (kapetana) uspostaviće se tesna saradnja …«

Đujić je u novembru 1941. organizovao narodni zbor u Crnim Potocima na kome je osnovana Dinarska četnička divizija. Đujić, koji je već bio komandant puka “Petar Mrkonjić”, biva izabran za komandanta divizije, a za njijegovog pomoćnika je izabran komandant puka Gavrilo Princip, Brane Bogunović. Momčilo Đujić i Pajo Popović će biti prvi iz kruga »narodnih vođa« koji će se decembra 1941. godine naći u salonu župana NDH Davida Sinčića uKninu. Zajedno s njima dvojicom, kod Sinčića je početkom decembra došao i Brane Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju.

Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) je godine 1942. preko Ilije Trifunovića Birčanina stupila u kontakt s Đujićem, te njegove jedinice formalno preuzela u svoje redove. U isto vreme Đujićeve jedinice su ušle u zvaničan sastav italijanskih fašističkih snaga kao Milizia Volontaria Anti Comunista, i vodile žestoke borbe protiv partizana. Kasnije su Đujić i Bogunović dobili počasna zvanja četničkih vojvoda.

Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad civilnim stanovništvom (uglavnom Hrvatima ali i Srbima). Krajem 1942. i početkom 1943. godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak. U selu Kosovu kod Knina je formirao i koncentracijski logor, koji su nazivali “malim Jasenovcem” (nazivan je i “srpskim Jasenovcem” ili “drugim Jasenovcem”) a čije su žrtve najviše bili Srbi antifašisti. Okružni komitet KPH za Knin u svom izvješću od 18. listopada 1943., upućenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju, između ostaloga, ističe i ovo:

Đujić u čuvenom Jasenovcu (Kosovo) ne prestaje da ubija. Zadnjih dana ubio je 15 osoba. Ali ni to ne pomaže.

U Đujićevom logoru je korištena zloglasna sprava za mučenje, nazvana “popovo bure” (velika bačva sa svih strana izvana nabijena dugim čavlima tako da su oštrice bile k unutra. U bure bi se zatvarao logoraš i zatim kotrljao niz strminu kraj crkve Lazarice. Na taj način čavli su sa svih strana probadali logoraša, te su neki prilikom tih koturanja iskrvarili i umrli.), koja je nekada bila izložena u Vojnom muzeju u Beogradu.

Po potrebi je sarađivao i s vlastima NDH (od Velikog župana u Kninu Davida Sinčića prima pomoć u novcu, hrani i drugim ratnim potrebama te sudjeluje u zajedničkim borbenim akcijama sa ustašama) te njemačkim vojnim vlastima u Hrvatskoj. Uoči kapitulacije Italije Đujić je potvrđivao talijanskom komandantu Kninskog sektora svoju saradnju:

»Za sve ovo vreme objektivna i pravilna ocena mojeg ličnog držanja, mojeg vojničkog i političkog rada ne može mi se prebaciti da sam i najmanjim svojim gestom pokazao akt neprijateljstva ili sumnje prema italijanskoj vojsci i italijanskom narodu, jer mi to ne bi dozvolila moja čast i moj srpski ponos, pošto bi to bilo suprotno mojem stavu iskrenog prijateljstva i saradnje sa italijanskim narodom — stavu koji sam zauzeo od prvog dana pa do danas, a kojeg želim da i dalje nastavim.«

Služenje Njemačkoj

 

Momčilo Đujić prima naređenja od svog pretpostavljenog.

Očekujući kapitulaciju Italije nemačka komanda je, u okviru plana Ahze, uputila u Dalmaciju 114. lovačku diviziju koja je ušla u Knin 25. avgusta 1943. Nakon kapitulacije fašističke Italije 8. septembra 1943, Đujić je uspostavio kontakte i saradnju sa nemačkim snagama.

Major JVUO Vasilije Marović je početkom februara 1944. stigao u štab vojvode Đujića, koji ih je primio “nebratski i ne srpski”, već siledžijski, sjedeći sa nogom prebačenom preko stola. Marović je tada izvestio četničku komandu da se Đujić grčevito uhvatio Nemaca i na njih potpuno oslonio, a njegovi četnici pljačkaju čak i srpska sela:

Smatra sebe svemoćnim gospodarom Zapadne Bosne, Like i Dalmacije i Korduna. (…) Koliko sam mogao konstatovati kod njega je pljačka legalizovana, a pljačkaju se čak i srpska sela. Što je najgore i najcrnje vojvoda Đujić ne samo da taktizira, već otvoreno sarađuje sa Nemcima. Skoro svi njegovi četnici su na Nemačkom kazanu i pod njemačkom kontrolom. 

Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.

U izvještaju sa sastanka načelnika štaba XV. brdskog korpusa pukovnika Pfaffenrota i vojvode Đujića održanog 9. maja 1944. godine se navodi:

– Do sastanka došlo na Đujićev zahtjev.
– Pfaffnerot ima dobar utisak o „pravoslavnim oficirima“.
– Četnici predlažu niz akcija u kojima bi učestvovali pod njemačkom komandom. 

– Izvještaj sa sastanka načelnika štaba XV. brdskog korpusa pukovnika Pfaffenrota i vojvode Đujića održanog 9. maja 1944.

Nemci su Đujićeve trupe koristili tako što su ih uključivali u svoje napadne grupe (kao u operacijama Citen i Reselšprung), i za obaveštajne i udare u partizanskoj pozadini (Napad na partizansku bolnicu u Krčani). Kada su Nemci u martu 1944 vojvodi Đujiću predbacili da se lično ne angažuje dovoljno na kontaktima sa njemačkim instancama, on je odgovorio da radi na tome da privuče one koji su “komunisti nasilno regrutovali” pa im stoga ne smije davati materijal za propagandu da sarađuje sa okupatorom.

U hronici nemačke 373. legionarske divizije kapetan Retih opisao je načine upotrebe raznih četničkih grupa koje su sve pripadale Đujićevoj Dinarskoj diviziji, prilikom zadatka obezbeđivanja komunikacije Knin – Bihać od partizana:

“Ja sam uključio dve četničke grupe od 800 ljudi ukupno, koje pripadaju dvama različitim usmerenjima i između sebe su zakleti neprijatelji. Jedan bataljon vodio je Terzić, bivši aktivni jugoslovenski oficir, a drugu Marić, divlji i jednostavni seljak, pravi tip narodnog vođe. Ali, dok je ovaj primao naređenja samo od nemačkog Vermahta, Terzić se potčinjavao samo vojvodi u Kninu i primao instrukcije odatle.”

Snage Momčila Đujića igrale su značajnu ulogu u sastavu nemačkih snaga tokom prvog dela Kninske operacije. Tom prilikom iskazao je lojalnost Trećem rajhu, što se vidi iz njegovog pisma generalu Gustavu Fenu, komandantu 15. nemačkog korpusa:

“Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi.”

Đujićeva “Dinarska” divizija je bila sastavni deo zaštite namačke pozadine i krila kako se navodi u izveštaju 15. korpusa komandi 2. oklopne armije Vermahta:

“U vezi gornjeg javljamo:

A) Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice Bihać – Gračac – Knin – Drniš – Šibenik sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.”

Izveštaj „Dinarske“ četničke divizije komandi štaba 15. korpusa Vermahta 1. decembra 1944. godine za vreme Kninske operacije:

“Četnička komanda sa svim svojim oružanim snagama od meseca septembra prošle godine radi i sarađuje sa Nemačkom vojskom u ovim krajevima iskreno i lojalno. Ovo su nam nalagali naši zajednički interesi u borbi protivu zajedničkog neprijatelja. Ova se saradnja produžila sve do danas. Kada je pre skoro meseca dana otpočela velika partizanska ofanziva na Knin i kada su četnici izgubili jedan veći deo teritorije četnici su uvideli da je više ovde njihova borba uzaludna jer da će ipak morati jednog dana napustiti ovu teritoriju. To je od strane predstavnika ove komande majora Mijovića tačno rečeno Komandantu Nemačkog Korpusa u Kninu. Sa strane gospodina generala komandanta Korpusa je izražena želja da ne treba da se rastavljamo nego da do kraja zajednički podelimo sudbinu pa šta nam bude.”

Đujić je govorio da sudbinu srpskog naroda odlučuju trojica ljudi: Staljin, Čerčil i Hitler. Pošto se Staljin kao komunista odbacuje, ostaju Čerčil i Hitler. „Hitler, kao i srpski narod, u komunizmu vidi glavnog neprijatelja.“ Saveznička bombardovanja na prostoru Jugoslavije, zatim primjer borbe njemačke vojske protiv komunizma, te nedostatak razmijevanja za stvarnu borbu sprskog naroda je učinilo da simpatije za Englesku nestanu […]. On je govorio da se nikada ne bi desilo da njegovi ljudi udare u leđa Nijemcima. Njihovo bi držanje u slučaju iskrcavanja Saveznika bilo neutralno. Ako bi, naprotiv, Englezi poduzeli invaziju u saradnji s partizanima, onda bi njegovi ljudi bili spremni da se bore protiv Engleza. Kao dokaz za ove trvdnje, Đujić je Nemcima navodio njegovo držanje iz perioda kapitulacije Italije.

Đujić se borio sa 15. nemačkim korpusom kod Knina sve dok njihov poraz nije postao evidentan. Kad su Đujićevi četnici u poslednjoj fazi Kninske operacije napustili nemački front kod Knina, u hronici njemačke 373. divizije je zapisano:

“Do osetnog slabljenja fronta kod Knina došlo je kad je 6-7.000 ljudi jaka četnička grupa vođena od popa Momčila pešačkim maršem prebačena u oblast Karlovca. Razlog koji je ovo izazvao je neprijateljstvo sa ustašama, pa je rešeno da se formira jedan četnički korpus u oblasti Ljubljane. Marševski pokret bio je pomognut od strane 373. divizije koliko god je to bilo moguće.”

Poraz Osovine 

Đujić prima blagoslov od patrijaha Gavrila Dožića u Sloveniji, 1945.

Krajem 1944. Đujić je naletom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije primoran na povlačenje prema Lici. Osiguravši od Ante Pavelića slobodan prolaz kroz područja pod kontrolom snaga NDH, prebacuje Dinarsku diviziju preko Hrvatskog primorja i Istre u Sloveniju (tada Treći Rajh), pri čemu je počinila brojne zločine nad Hrvatima vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće.

U Sloveniji (tada Treći Rajh), Đujićeve jedinice su ušle u sastav nemačke Operativne zone Jadransko primorje (nem. Operationszone Adriatisches Küstenland) pod komandom Višeg SS i policijskog vođe (nem. Höheren SS- und Polizeiführer) Odila Globočnika. Tu su učestvovali u nemačkim operacijama Ribecal III (nem. Rübezahl III) i Frilingsanfang (nem. Frühlingsanfang) tokom februara, marta i aprila 1945. protiv slovenačkog Devetog korpusa NOVJ.

Đujićevim snagama je 1. maja 1945. organizovan prelazak u Italiju. U svibnju 1945. u okolini Soče Đujić i njegovi saborci su razoružani od zapadnih saveznika.

Iseljeništvo

 

Momčilo Đujić i Nikolaj Velimirović u Sloveniji 1945.

Đujić je utočište pronašao u SAD, gde je smešten kraj Čikaga, na posedu kasnije nazvanom Libertivil (eng. Libertyville; slobodno selo). Tu se doselio iz Parizazajedno sa svojim oficirima. Kraće vreme je proveo u ilegali pošto su vlasti FNRJ tražile njegovo izručenje. Ti su zahtevi, zahvaljujući izbijanju hladnog rata iantikomunističkom raspoloženju SAD odbijeni, što je Đujić iskoristio kako bi konsolidovao izbegle četnike u emigraciji. Tako godine 1957. osniva Pokret srpskih četnika Ravne Gore te uređuje njegovo glasilo, list “Srbija”.

Zahvaljujući svojim organizatorskim sposobnostima – izgradnja mnogih crkava u iseljeništvu – Đujić se vremenom nametnuo kao jedna od najuticajnijih ličnosti četničke emigracije. U međuvremenu je, nedugo nakon izručenja i procesa Andriji Artukoviću za ratne zločine, među vlastima SFRJ pokrenuta kampanja da se isti postupak zatraži i za Đujića, ali je ona zaustavljena raspadom jugoslovenske države. Vojislava Šešelja je 28.6. 1989. godine, na 600. godišnjicu kosovske bitke proglasio četničkim vojvodom. Tada je poučio Šešelja neka “izgna sve Hrvate, Albance i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla” te se obećao vratiti iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u otadžbinu, samo ukoliko Šešelj uspije “očistiti Srbiju sve do posljednjeg Židova, Albanca i Hrvata”.

Đujić daje veliku političku i financijsku podršku četničkim strankama i političarima, i Republici Srpskoj Krajini, osnovanoj u njegovom rodnom kraju. Bio je najvećim inozemnim donatorom srpske pobune u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata (novac je dobio Vojislav Šešelj). Nakon nestanka RSK u operaciji Oluja, Đujić je postao kritičar Slobodana Miloševića te 9.12. 1998. oduzeo čin četničkog vojvode Šešelju nakon što je Šešeljeva Srpska radikalna stranka 1998. godine ušla u koaliciju s Miloševićevim socijalistima.

Momčilo Đujić je umro 11. septembra 1999. godine.

Advertisements
  1. #1 od Marijana Rasic, 17. Juna 2017. - 14:47

    Nema nista sto vec nisam cula od tate o Djujicu ali vise o osobnosti da ima svoje ja i od rijeci da je a ne cudi me ljudi iz krsa su tvrdi i odlucni.Jako je bio bistar i znao je da ucini sto treba kad je trebalo i da napravi put za dalje i jos opstane sam u ono vrijeme kad je ta zvijer komunisticka bila htjela prije rata 2. sv. a i za vrijeme Juge pa cak i sad kad ga nema.Da nema komunizma kao sustava i sistema ali ima jos onih koje je rodila mater komunisticka zvijer pa koji nas ljude sa casti i ponosom na svoje sustavno unistavaju.Nema komunizma ali ima njih.Ima jedan sto isteruje pravdu a ta njegova pravda nema nikakav smisao.Nije pravda stvorena od inata za inatit.On izgleda tera inat a ne pravdu.Bilo bi mi ispod ponizenja da kazem da je on vas osobito nakon ovog teksta o Djujicu covjeku od rijeci na kojeg se mozes oslonit bez obzira ko to bio.Ako on kaze da je tako i da tako je najbolje tako je bilo.Ja ko mala sam uvjek zamjerala sto vicu na mene ko i sva djeca al kad odrastes shvatis da je to tako.Covjek koji ima viziju treba ga pratit samopuzdanje i vjera je od Boga dana.Neki traze jos danas svoje samopouzdanje u nasoj tiraniji veze sa pravdom nema.Al doce dan kad ce tu nepravdu bez pravde da plate.Inat nije pravda.Kazu ljudi nepada jabuka daleko od stabla pa ni on od svog dide daleko.Nije fer mene progonit a moj tata Djujica zamoli da zive jel! Ono sto nije pravda zove se inat a k jos tome komunizma nema.U zivotu postoje mogucnosti kad ih vidis da se nemogu dobit povuces se.Nije bilo moguce odstraniti hrvate niti druge u Srbiji niti tako srbe sve u Hrvatskoj niti u Bosni i na vrijeme se povuci.Jer sto sad ima npr jedan takav tolike godine od inata a komunizma nema di je onda pravda za druge od inata jel! Onda mi Hrvati ajmo iz inata se inatit za Bleiburg di isto nisu samo Hrvati pobijeni.Treba pamtit i ucit i naucit nesto svoju licnost izgradit imat svoje ja a ne biti svacije potrkalo.Mora da mu je did bio takav.On bi mutio s ovim onim i sta si na kraju niko i nista muti u mutnom ko niko nebi reko za njeg sa svima da je njem samo dobro.Drugo je pomoc a ne sjebat.Ako si netko dokazat ce tvoja djela.Sta je on dokazo da uzmutio smutio i na kraju nezna ni tko je pa ce kao nista i da umre niko nece reci aaa to je bio npr Djujic ili Max Luburic.Takvi kompleksasi ruse i unistavaju ljude sa casti i kojima je bar malo stalo do casti.Koju cast ima on mutit sa svima i sve zajebat pa nije Bog ako se sam sebe smatra Bogom.Ja znam ko je Bog i nikad se nisam smatrala visokom nego poniznom a ljudi su me drugi zbog moje casti i ponosa hrabrosti ucinili bogatom pametnom i visokom u dusi a izvana sam gola nemam jel!Covjek koji ne cijeni sebe netreba da zivi jer nezna cijenit ni druge!Moj tata to nije zasluzio no bitno je da vam se prkosi i inati gdje nema pravde.Pa samo kad mi je tata reko nije on ni musliman ni crnogorac vec cigan.Ima svagdje ponosa i casti al neki imaju gene umetnu se silu provode i komplekse zadovoljavaju bez ikakve pravde ponosa ili casti.Kakav je da isteruje pravdu did druko Djujica i sad mu ja kriva samo zato jer ga moj otac znao i sta je postigao nema on muda u bebu da kaze nego kurvama se sluzi da drugom muskarcu pokaze zube.Ako ih imas pokazi.Kod mene u zivotu nikad ali nikad i nikad nista nije bilo u rukavicama koliko sam zbog svoje istine i iskrenosti stradala al opet sam se digla jer moja istina je cast a ne laz.Na casti je moja buducnost a mozda i smrt pa cu da zivim besmrtno ko u legendi i bajci da poslje mene ostane cast i da ljudi pricaju o tome a ne kako sam picka jel!Ja sam zensko pa se trudim sacuvat svoje ja i svoje dostojanstvo jer niceg me zbog tog stid nije.Tata je negdje zatvoren on ima dr identitet poslje 1988. ko isteruje pravdu mogao bi da bude sad zatocen a moj tata slobodan covjek 23 godine ni hitlerovi pomocnici u rusiji nisu bili zatoceni covjeka za nista za nista nista drzat i kcer mu maltretirat za nista i nista i nista svoje vidovite price zadovoljavat i to je sve.Gdje je tu cast gdje mu je sto kad je vec htio bit dzek sto nije to iskoristio u veliku Srbiju.Zato kazem gledo je samo sebe i uzmutio i smutio sa svima i svima bas ko i njegov did eto.

    • #2 od Marijana Rasic, 20. Juna 2017. - 08:05

      Jos samo da dodam moj tata kaze Djujicu nemoj familiju zenu kcer i sinove ostavi nisu krivi al razumili su se i razumiju se u neke druge stvari.Ima i drugih to sto oni znaju.I to bi jos da ti prijeti kad mu spasis zivot.U Londonu su pobjegli su od Popa Djujica.Taj unuk od njeg preko tih svetlana odrzava kontakt s njima.To je isto jedna cetnicka grupa ali oni su protiv Djujica .unuk stoj odrzava vezu sa amerima i hercegovcima pomazuc Londonu.On igra dobro dok su ovi u Londonu i dok ima pozadinu i njih dve.Ja znam kako su reagirali na brata kad je bio dobio srcani infarkt.Odma su rekli sestri svet da je kriva jer zivi sa ustaskom familijom i sa ustasom misu ima a on je kriv sto se druzio sa ustasama i zato je sad mrtav.Njih ima nekoliko od kojih je oca Djujic ubio i moj tata je poznavao Djujica tako da je sve jasno ko vuce konce.unuk je usao u nesto sto nije trebao jer njegov dida je radio za udbu poslje rata iako je bio cetnik al u ratu.Vecina je ljudi presla iz nekih razloga radit za komuniste.Jedino je Djujic pametan bio i pobjegao.Da nije bilo cetnika a tako i ustasa bili bi svi bez vjere to bi sve bilo pod komunistima jos i stalno bi manipulirali s nama ovako smo uz pomoc emigracije stvorili svoje ja i znamo sra zelimo.Mi smo isto ljudi ko i Evropa i Amerika prema tome to je i nas stil i nacin zivota.Zato je dobro bilo da kad se drzave razdvoje na balkanu da budu jaki cetnici i ustase jer oni drze do tradicionalnih vrijednosti vjencanje djeca vjera.No nema komunizma al neki bi jos bili takvi protiv pa drugom nedali zivit.To se upravo dogodilo mom tati.Zatocen al je tu u Berlinu pa onda u Londonu itd.Dao mu da zivi pa onda dobio da on i njegovo djete ne zivi sluzeci komunistima u LonDonu.Nema sumnje ako su oni cetnici u Londonu i unuk zivi u Beogradu one zive u Berlinu cesto su u Londonu da nisu ubili popa Djujica koji je takodjer dobio srcani infarkt a isto tako Milisevic.Oni imaju veze sa udbom hercegovackom koja je ubila i Brunu Busica takodjer sve to ide iz Londona i Mira Baresica.Miro Baresic je ubojstvo komuniste to odradio za Djujica.Ja i moj otac imamo zastitu od hodze tako da ce neslavno zavrsit zajedno sa kurvama ako kazem ako su zidovske ciganke su a sad sto govore hebrejski treba kromosome i Dna prebrojit.Kaze se niko kriv dok mu se ne dokaze.

  2. #3 od Marijana Rasic, 20. Juna 2017. - 10:50

    Treci put kako kazu srbi sreca.unuk je znao davno sta su nje dve radile s njima se druzio ko toboz vidovit pa on vidi da je ona napravila meni da bude ona ja jel.Ako je to znao moj tata i Milosevic pa igrali neku spilu ” mi cemo te ubit”.Ja imala 10 god a ona tek mala beba od 2 god bila valjda niko ne ocekuje da su oni mogli ubit malu od 2 god kad su to bile samo tad jos neke price.No poslje kad vise nije bilo mog oca 1988 on je znao sve i k tome jos zajedno s njom dosao sa autom pred bolnicu 1993 i od tada se tom crnogorcu i mom ocu gubi trag kindapovali su ih i uzeli to vojno oruzje americko da tako kazem.Da ne govorim da je isto tako na mojoj maturalnoj zabavi igrao spilu da ce on nju ubit na kojoj je bio Djindjic jer je bio u vezi sa mojom razrednicom.To potvrdjuje da je on cijelo vrijeme znao za sve sta one rade i onda drugima prico kako on vidi to i to u stvari nije htio da neko zna da on to sve zna nego on je kao vidovit.Sto nije on ubio ako je vidovit i ako je vidio u kojem smjeru mogu ici stvari sto nije sprijecio to nego je pustio jos stvari da idu kako bi neke svoje interese ostvario.Drugim rijecima on je jos podrzavao njih dve i drugima pricao kako je ona napravila da sam ja ona samo da bi meni radili zlo drugi i onda da se njima desi a znao je kako.Dok su ljudi mislili kako meni da naprave i kazu ko da sam ja ona tada su i upadali u problem jos veci jer je on to tada sredjivao a obmanjivao ih sa pricom kako su one ja u biti on je znao sve.Jer sta on radi s njima dvema u autu ispred bolnice i vidi mog oca i tog crnogorca kako do danas nijedan cetnik to nije saznao pa da na raport da sta su radili ispred bolnice 1993 kad je to napravljeno za alkaidu.Kako on tada nije to nikom reko nego se upustio s njima dvema u to.I bas zato jer je ne samo vidovit nego su imali moc da i to naprave sve a pricali drugima da su vidiviti i kao one price” to i to ce ti se dogodit”.Nece se dogodit nego ce napravit ono sto im je cilj i sto zajedno smjeraju a ne ono sto oni vide u buducnosti i iz svoje vidovitosti nego zato sto su to vec smislili i pomocu ovog ce i ostvarit amerc oruzja te nive tehnol.To je reko i Legiji u Bihacu 2000 da je Legija mogo uopce da povjeruje ko toboz on je vidovit pa proreko Legiji sudbinu.Nije on prorekao Legiji sudbinu nego mu je rekao sto ce one napravit i to je znao a ne zato jer je on njem govorio buducnost.Kao ja govorim buducnost u biti to je bio plan za koji je i on znao on se samo krio iza svoje vidovitosti.Kaze Legija njemu” sta da radim reci jel da ju ubijem sta samo mi reci ovo vise nije za trpit”.I on je znao sve sta Legija prolazi sto on to nije odradio kad je vec vidovit i bolje zna od Legije i njih dve i to odmalena iz skole od 6. god kad su jos se zabavljali sa pricama da ce bit americki televizori kao oni vide j mojim ocima.Znaci on je od malih nogu njih znao i znao da su i sta napravile i znao da su i Legiji i znao i da su i Djindjicu ama sve i Arkanu da ne nabrajam nema kom nisu.I Legija mu “govori samo sta da napravim” ja bila sa jednim muslimanom na splavu u Bihacu i izlazimo van i cujem Legiju da vice i gleda u mene.20 god zatvora nije malo a gdje za ono sto su isplanirali drugi a ne Legija.I on kaze Legiji” cekaj dok ova izadje”.Sta sam ja tek prosla i jos prolazila i znat sve i sta je ovaj i ja i drugi i to toboz pricat ja vidovit ja ono ja ovo a znat.Sto nije Legiji reko idemo ih ubit i gotovo lazne price mu pricat i onda Djindjica ubit kojem su one takodjer napravile pa sad da ne ispadne da jos Legiju ubije jer mu je brat kod Legije i u Bia on je morao iscenirat da se ubije Djindjic.Neznam samo odakle Legiji samo snaga da ne pise i ne crta i ovdje ce trebat ameri da odrade veliku stvar da puste Legiju iz zatvora a onda nek one idu mozda u nebo.One rade a on ima nafaku.Ko toboz on nema veze s nicim.Znas sta znaci 20 god zatvora zbog nekih kurvi sto ih on zna i sta rade.

  3. #4 od Marijana Rasic, 20. Juna 2017. - 13:04

    Nesto veci kalibar od puskomitraljeza M72 7,62 mm 163 to je pogodilo ove a djindjic je sa Sneiper Remington Magnium Canada 7mm 168 i to je veci metak ubija jos i dalje oko sebe za udaljenost preko x kilometara precizan polozena putanja ugodan ravan putanji energije bez trzaja projektila a tezak kalibar dugacko zrno bez olova.Canada a u Canadi ima dosta Engleza.Tablice su lazne engleske diplomatske i nemaju veze sa englezima kao englezima ali sa Londonom da.

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s