RELIGIJE U KINI I JAPANU : KONFUCIONIZAM, TAOIZAM I ŠINTOIZAM


KINA

U drugom tisućljeću javljaju se prve dinastije Hsia i Shang. Razvili sz visoku kulturu, imali su pismo… Zatim slijedi dinastija Weia, a iza nje dinastija Chin koja je ujedinila kineske pokrajine i državice, pojednostavljuje pismo, uvodi jedinstvene mjere, izgrađuje poznati kineski zid, širi granice. No u 3. St. upadaju drugi narodi i carstvo se raspada na 3 velike države.

Poznavali su kalendar (12 mjeseci  povezanih sa 12 životinja). Poznavali su mnoge značine, mirise, alkohol su pravili od riže. Najradije su pravili čaj. Poznavali su i razne društvene igre (šah, karte, domino).

Kinezi su imali vrlo stari zakonik koji je predviđao čak zakon ponašanja u prometu, bilo je zabranjeno mito, krađe, razbojstva, krivotvorenje.

Kinezi su imali razvijenu medicinu koja je bila uključena u astrologiju i geomamciju (tj. gatanje pomoću likova ili crta prirodnih ili namjerno izvedenih). Prakticirali su akupunkturu (lat. acunpuctum = iglom bosti). Vjerovali su u misticizam brojeva koji utječu na zdravlje. Poznavali su preko 300 vrsta lijekova, poznavali su gotove sve unutrašnje organe (srce, pluća, jetru, bubrege, slezenu).

Religija:

Prvi oblici religioznosti su još vrlo  nejasni. Uglavnom se vjerovalo u ravnotežu i harmoniju prirode – koja će se  kasnije razviti kao koncepcija yin – yang (sile tame i svjetla, ženskog i muškog, hladnog i toplog…). Njihova medicina je povezana s njihovom religijom – taoizmom.

Taoizam se temelji na 5 elemenata: vatra, zemlja, voda, kovina i teorija yin – yang.

Druga ideja koja se u Kini razvija jest ideja neprestane brige za dobro drugih  -koncept T’ienming ili Volja neba – vjerovanje da se Nebo brine za dobro naroda, da ono sve čuje i vidi. U Kini se također razvilo štovanje predaka. Kinezi vjeruju da dušapokojnika nakon smrti prebiva na 3 mjesta: jedan dio odlazi u nebo, drugi u grobu prima žrtve, a treći je smješten u pločici na oltaru predaka. Duši treba pomoći da dođe u nebo, pa su im pogrebni rituali vrlo bogati. Na ovim se tradicijama kasnije razvija konfucionizam i taoizam.

Kineski naziv za konfucionizam je yu – obično se smatra filozofijom, ali u njoj ima i obreda i žrtvovanja. Mnogi smatraju da je konfucionizam intelektualna kultura koju je utemeljio Konfucije (živio je u 6. st. pr. Krista). Temelj njegove filozofije je ideja ljudskosti (jen), kao što je samilost u budizmu, a  ljubav kod kršćanstva. Konfucije je na neki način bio i socijalni reformator jer uvodi slijedeći kodeks odnosa:

Vladar – podanik

Otac – sin

Muž – žena

Stari – mladi

Prijatelj – prijatelj

Ove odnose karakterizira pravednost, dobronamjernost u upravljanju, ispravnost i iskrenost u pokoravanju. Vladar svima treba biti primjer. Središnji pojam njegove etike je čovještvo (jen), pravednost (i), intelekt (chili) i održavanje običaja (li). Čovjek ništa ne smije raditi iz koristi.

Konfucije daje pozitivno i negativno određenje jena. U negativno Konfucije određuje: ne čini drugima što sebi ne želiš (to naziva shu); u pozitivnom određenju – čovjekoljubiv je onaj tko želeći da sebe održi održava i druge i želeći da sebe razvija razvija i druge (to naziva zhung).

Druga krepost je ispravnost (ji). To je osjećaj dužnosti ćudorednog djelovanja, izražavanja čovjekoljublja. Ispravnost ili pravednost omogućava da se doživi sreća. Za osjećaj doličnosti ili pristojnosti konfucijevci smatraju da se očituje u pridržavanju lija (obreda, ceremonije, običaja, ćidorednih pravila). Mudrost pak omogućava uočavanje nepromijenjenih zakona u svemu što se događa, kako bi se mogao znati tijek zbivanja i tako djelovati na održanju.

ETIKA U KONFUCIONIZMU

1. “Savršene upravljače ljudi ne primjećuju, manje savršene oni vole i hvale, nesavršenih se boje, najnesavršenije preziru”. ( Lao Ce)

Konfucije ističe ove moralne vrijednosti:

– privrženost između vladara i podanika

– ljubav između muža i žene

privrženost starijeg i mlađeg brata

vjernost prijatelja

Ovdje su moralne (i vjerske) vrijednosti zasnovane na privrženosti, potčinjenosti, ljubavi ali i hijerarhiji.

Cilj konfucionizma je postati mudrac, sluga društva.

Temeljni pojmovi konfucionizma su: Nebo, Zemlja, čovjek, tao, ming, Yin Yang

Nebo  (Tien)– to je ono što je tvorac, sudac…On je sveprožimajući, izvor ćudorednog zakona. Odlike su Tiena: čvrstoća, moć, umjerenost, ispravnost, postojanost.

Zemlja – njena je odlika što je primajuća. Njoj sva bića duguju svoj opstanak.

Yin  i Yang – Yang je svjelo, postojano, čvrsto, aktivno, muško, toplo. Yin je tamno, popustljivo i meko, žensko, vlažno i hladno. U početku su Zemlja i Nebo bili Yin i Yang.

Čovjek – on je dio prirode, ali ima izuzetno mjesto. Čovjek pripada trojstvu, zajedno s Nebom i Zemljom. Čovjek je duhovno biće, sposobno je misliti, Nebo mu je dalo sposobnost da rasuđuje i pravdi i nepravdi i po tome je srodnik Neba.  Čovjek je i ćudoredno biće. Tao čovjeka je ljubav i čestitost.

Ming – sudbina, usud, Nebeska odluka; čovjek je od Neba stvoren, a ono što je Nebo stvorilo je priroda, i čovjek je prirodno biće i podliježe zakonima prirode – mingu.

Konfucionizam se ogleda i u naglašavanju kulta obitelji kao stupa društva, zatim obreda i vjere, te u isticanju pravog vladara i uzurpatora. Od 5 odnosa koji moraju vladati čovječanstvom (?), tri se odnose na obitelj. Obitelj je uzor i simbol društvenog života, korijen koji kad se povrijedi, stradava cijelo stablo ( društvo). Poštivati roditelje (žive ili mrtve) osnovni je zahtijev  Konfucija. U obitelji otac ima posebno mjesto, kao što vladar ima u državi.  Uz Konfucija, druga važna osoba za konfucionizam je Mencije  iz 4. st pr. Krista (bio je prorok i mistik) i Hsuan ce (razradio je rituale i obrede).

Mencije je tvrdio:

onaj kojemu nedostaje osjećaj sućuti nije čovjek,

onaj kojemu nedostaje osjećaj stida i gađenja nije čovjek,

onaj kojemu nedostaje osjećaj skromnosti i popustljivosti nije čovjek i

onaj kojemu nedostaje osjećaj za pravo i pogrešno nije čovjek.

Sućut je začetnik čovjekoljublja. Osjećaj stida i gađenja začetak je ispravnosti (pravednosti), osjećaj skromnosti i popustljivosti začetak je doličnosti (pristojnosti), osjećaj za pravo i pogrešno začetak je mudrosti. Ako se ta 4 začetka razviju, postaju 4 stalne kreposti. Prva od 4 kreposti je jen (čovjekoljublje)  i to je jedan od središnjih pojmova u konfucionizmu.

Taoizam (tao = put, apsolut, priroda, vrhovni um) je u mnogočemu suprotan konfucionizmu. Tao – najčešće se prevodi kao put, ponegdje kao prirodni zakon, ćudoredni zakon, istina, znanje, dobro…  Taoizam se za razliku od konfucionizma okreće kontemplaciji prirode. Tao je metafizički apsolut. Cilj Konfucija je postati mudrac, sluga društva. Cilj taoista je postati besmrtan (hsein). Njegovali su alkemiju i tražili tabletu besmrtnosti. Prakticirali su yogu i meditaciju, a održavali su i spolnu čistoću. Često se kaže da je taoizam = umjetnost da se bude na svijetu.

Jedam od glavnih ciljeva taostičkih škola i sekta je traženje slobode. Za neke je to oslobođenje od političkih i socijalnih ograničenja konfucijanske države. Za druge je to traganje za besmrtnošću itd. Dok je za konfucionizam važno usavršiti muškarce i žene, za taoizam je važna kontemplacija- Tao (put) je metafora Apsoluta. Veliki učitelj i osnivač  taoizma je Lao Ce (6. St. pr. Kr.).

U srednjem vijeku u Kini je došlo do križanja taoizma, konfucionizma i budizma. Nastojalo se spojiti najbolje: meditacija (iz taoizma), brige za bližnje (konfucionizam) samilost (budizam).

JAPAN

Japan je bio naseljen još u prapovijesti. Temelji države postavljeni su već u 7. St. pr. Kr.  U 4. St. Japan dolazi u kontakt s kineskom civilizacijom. Država se organizira po uzoru na kinesku. Car (mikado) postavlja svoje činovnike.

Japanski jezik je vrlo jednostava, a satoji se od 5 samoglasnika i 17 suglasnika. Sve su riječi građene od 72 kratka sloga.

Religija

U Japanu se širi budizam i u budističkim hramovima se razvija znanost i književnost. Prije toga postojao je animizam (vjerovanje u planine, drveće, životinje).

U srednjem vijeku razvija se viteštvo (šoguni i samuraji), a budizam se stapa sa šintoizmom

Šintoizam je japanska autohtona religija a temelji se na obožavanju duhova (kami) prirodnih sila. To je prava narodna religija. Danas je svaki šinto hram posvećen nečemu, npr. mačevanju (kendo), povijesnoj ličnosti itd.  U svetište se dolazi posvetiti novorođenče, da se moli za sretan put, za novu godinu… Tada pale stare stvari, a kupuje se hamajlija (lutka od papira) za sreću na putovanju, životu…

Božica Amaterasu je glavno božanstvo (snaga, svjetlost, plodnost). Vjerovali su da je car božanskog porijekla (to je tek sadašnji japanski car 1941. zakonski ukinuo). Tada je šinto prestao biti državnom religijom.

Na oblikovanje japanske religije imale su planine, poglavito Fuji  koja je simbol religioznosti cijele nacije.

Advertisements
  1. #1 od NP-020, 11. Aprila 2011. - 10:22

    Preskocili ste da napisete religiju Islam u Kini ! Ujguri narod koji broji vise od 50 miliona stanovnika Kine koji se jos bori za svoj opstanak onakav koji demokratske zemlje poznaju!
    Mnogi zbog mediske blokade i ne znaju ovaj podatak!
    Zelim da se zna za brojnu populaciju muslimana ili sledbenika Islama u Kini ! Hvala

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s