J U D A I Z A M / ŽIDOVSKA RELIGIJA

 

Autor: api_11797_vanja

Pojam židovstva ili judaizma označava religijsku kulturu.

Judaizam je najstarija od tri velike svjetske monoteističke religije i izvor je kršćanstva i islama. U srcu judaizma je da postoji samo jedan Bog, stvoritelj i vladar čitavog svijeta.

Bog je svom narodu objavio Toru (Zakon) i Židove je odabrao kao uzor čovječanstvu (“odabrani narod#, “obećana zemlja”). Već je praocu Abrahamu Bog rekao”…sva plemena na zemlji tobom ću blagoslivljati”.Biti izabrani narod velika je povlastica i velika odgovornost.

 

Iz povijesti

Židovstvo kao religija i kao  narod pojavilo se prije 4000 godina u zemlji između rijeke Jordana i Sredozemnog mora. Ta se zemlja tada zvala Kanaan, a kasnije Judeja i Samarija, Palestina, Erec Izrael. O tom najstarijem razdoblju jedini izvor nam je Biblija (odnosno pet knjiga Mojsijevih) – one nisu povijesne, ali im se mogu naći povijesni oslonci.

Prema tim izvorima rodonačelnik, praotaca Židova je nomadski glavar Abraham. On je zbog ratnih razaranja napustio prapostojbinu  u Uru (Sumer), nekad bogatom kraju . U brdima današnje Judeje ukazao mu se Bog i obećao mu zemlju Kaanansku (“kojom će teći med i mlijeko”). Abraham je dakle postao praotac naroda Ivrim ili Hebreji. Taj narod (i Abrahomovo potomstvo) postat će odabrani Božji narod koji će poštivati jednog Boga. Na taj način je sklopljen prvi savez između Boga i ljudi (savez = zavjet). To su začeci monoteizma i stari Židovi su taj monoteizam prvi razvili.

Židovstvo se nužno povezuje s religijom. Židovski govorni jezik je aramejski, a upotrebljavali su i asirsko (kvadratno) pismo. Njega i danas koriste u pisanju svitaka Tore (tora=hebr. znanost, knjiga). Tora je i naziv za 5 knjiga Mojsijevih.

 

Dijaspore Židova

Židovi su često dolazili pod tuđinsku vlast: Egipat, Perzija. U doba Nabukodonosora bila je prva dijaspora (iseljenje) ili kako to Židovi kažu galut.

U vrijeme helenizma (4. st. pr. Krista)  ovo područje osvaja Aleksandar Makedonski i od tada počinje  druga dijaspora. Helenizam zabranjuje židovske vjerske običaje, a hram je pretvoren  u pogansko svetište.  Dolazi do pobune i Juda Makabejac ponovo oslobađa Jeruzalem i proglašava nezavisnost.

63. pr.Krista Pompej napada Jeruzalem i dolazi do nove dijaspore . Kralj Herod ponovo gradi hram i na njegova vrata postavlja orla – simbol Rima. Nakon njegove smrti Judejom potpuno ovladaju Rimljani.

70. tih godina priprema  se novi ustanak pod vodstvom Bar Kohbe (Sin Zvijezde).  Židovima je naime bio zabranjen povratak u Jeruzalem, čak mu je i ime bilo promijenjeno u Elia Kapitolina.

Na Zapadu Židovi se miješaju s narodima s obale Mediterana i s Arapima i to su SEFARDI ( jezik ladino). Sjeverna grupa razišla se po Babiloniji, Perziji i Maloj Aziji (miješala se s Kurdima, Mongolima i Slavenima) i to su AŠKENAZI (jezik jidiš= na njemu je pisao Singer)

 

RELIGIJA

Židovi su razvili monoteizam. Na hebrejskkom se Božje ime bilježi JHVH (čija je vokalizacija nepouzdana jer Židovi nemaju vokala), a Boga nazivaju i Adonaj (Naš Gospod).

Židovi se posebno boje Boga, odnosno kod njih je posebno razvijena poslušnost prema Bogu. Oni vjeruju da je Bog s njima sklopio poseban savez  i da su upravo zbog toga oni opstali u povijesti (iako su maleni narod). Bog je jedan, Stvoritelj je svijeta, vječan, pavedan… Bog odmah ne kažnjava zlo jer je ljudima dao slobodu da sami vode svoj živo. Bog ne upravlja svijetom, ali on je stalno u našoj blizini

Stari zavjet: Osnovna i temeljna sveta knjiga je Stari zavjet (prvi dio Biblije), odnosno Tora (=nauk, zakon) ili Mojsijevo petoknjižje – Pantateuh = petoknjižje. U njoj se nalaze zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju (10 zapovijedi), ali su tu i one zapovijedi koje su nastale iz života. U Starom zavjetu je preko 600 propisa, zabrana i naredbi koji se tiču vjerskog i privatnog života.

Druge svete knjige: KABALA je židovska mistična tradicija – vjerovanje u mističnost brojeva i slova koja imaju moć. Razvila se u Španjolskoj. TALMUD je zbirka zakona koji tumači Mojsijevo petoknjižje (Toru). Još su svete knjige MIŠNA i GEMARA.

Obredi i sinagoga:Vjera im zabranjuje idolopoklonstvo (likovno prikazivanje Boga). Vjerski obred vrše u sinagogama (= saborište), ali i kod kuće. Žene nisu obavezne prisustvovati bogoslužju, ali ako i dođu u sinagogu stoje odvojeno od muškaraca. Obred se može vršiti ukoliko je prisutno barem 10 odraslih muškaraca (minjan). Odrasli muškarac je momak od 13 godina koji je prošao obred BAR MICVA.  Molitve Židovi vrše okrenuti prema Jeruzalemu, sagnute glave, ruke dižu prema nebu, mole glasno, pokrivene glave, neki stave molitveno remenje (tefilin, kutijice sa kraćim tekstom iz Pisma) udaraju se u prsa ili se njišu cijelim tijelom. Pri molitvi nose molitveni plašt TALIT.

Mezuza je kutijica (svitak pergamene sa biblijskim tekstom, može biti samo jedna riječ npr. ŠADDAJ = Svemogući) koju stavljaju na desni dovratnik i dotiču pri ulazu i izlazu u kuću.

Židov se postaje rođenjem. Obrezivanje se vrši nad muškim djetetom nakon 8 dana po rođenju. Taj obred je simbol saveza između djeteta i Boga. Židov se smatra Židovom ako je rođen od majke Židovke. Brak se kod Židova smatra društvenom i vjerskom obavezom. Ako ni nakon 10 godina braka nema djece, brak se može razvrgnuti. Monogamija je obavezna. Sahrana mrtvaca se kod strogih Židova obavlja u lijesu bez čavala i ukrasa cvijeća u roku od 24 sata. Za pokojnika se moli kadiš. Pokojnika pažljivo kupaju i u njegovoj je kući propisana žalost od 7 dana.

Rabin (RAV, RABI= učitelj) je školovana osoba ovlaštena da tumači vjerske propise.  On nije posrednik između Boga i ljudi (npr. kao svećenik) i može se ženiti. On vrši nadzor nad obredima, provedbi zakona o jelu.

KAŠRUT = zakon o jelu . Kod zakona o jelu važna je podjela na čiste( janje, kozlić, piletina, govedina…)  i nečiste životinje ( jazavac, zec, školje, rakovi, svinja, gušter, ribe…) životinje.  Čak i klanje mora biti propisno napravljeno: u jednom zamahu treba životinji porezati vratnu žilu, dušnik i jednjak. Cijela krv mora isteći i životinju treba neko vrijeme držati u soli i vodi.

Cedeka je darivanje siromaha jer Bog traži suzdržavanje od sebičnosti i poriva za bezmjernim stjecanjem materijalnih dobara. Uz zapovijed kašruta i slavljenja subote cedeka je najvažnija stvar za Židove.

Ideja mesijanstva: Mesija = otkupitelj, spasitelj; ideja je ovdje dobila postepeno svjetovni nacionalni karakter. Prema Bibliji taj je Mesija trebao doći iz plemena Davidova i on će Židovima donijeti slobodu.

Semitizam – antisemitizam. Naziv dolazi od biblijskog imena Sem (Noin sin) čiji su Židovi potomstvi. Antisemitizam je neprijateljsko i netolerantno ponašanje prema Židovima koje ovaj narod prati već više od dva tisućljeća. Bilo je mnogo razloga progonima (bezrazložno uopćavanje i bacanje krivnje na Židove zbog Kristove smrti, ljubomora zbog njihove štedljivosti, bogaćenja, marljivosti, netolerantnost prema njihovim običajima, povezanost sa  svojom zajednicom… Iz tog neprijateljstva iznikli su holokausti (grč holos = čitav, sve, kaustos = spaljen), geta (posebne četvrti za Židove), pogromi…

Blagdani:

Šabat – svetkovina subote (to je sedmi dan od stvaranja svijeta, to je dan počinka i odmora, dan posvećen Jahvi). Židovi šabat računaju od petka navečer, od zalaska sunca. Na ovaj dan se ne radi

Nova Godina – roš hašanah-  glava godine, slavi se u rujnu ili početkom listopada. Govori o Božjem stvaranju svijeta i o Božjem sudu. Vjernici preispituju svoj život i djela.

Dan pomirenja (jom kipur) smatra se najsvetijim danom u godini. Dan je obilježen molitvom i 25 satnim postom. Dan sjenica (sukkot) nastao je iz žetvenih svečanosti i kao zahvala Bogu što ih je hranio dok su lutali pustinjom nakon bijega iz egipatskog ropstva. Slavi se u jesen kad završe jesenski radovi u polju.

Svečanost svjetla (hanuka) je dan sjećanja na pobjede Jude Makabejca nad Sirijcima i ponovno posvećenje hrama u Jeruzalemu. Naime, zabilježeno je da su Sirijci oskrvnuli hram i svi su vjerovali da je vječno svjetlo u hramu ugašeno. Ali kad su došli u hram našli su jedno svjetlo (poslije sedam dana) gdje gori. Obitelji tada pale svijeće (menora, s 9 krakova).

Purim je sjećanje na (biblijski) lik žene Estere. Pasha  je najpoznatiji blagdan.  Tog su dana odlazili prinositi žrtve (golubice, janje…) u jeruzalemski hram. On oživljava život u egipatskom ropstvu. Tada se jedu tradicionalna židovska jela: gorke trave umočene u ocat i beskvasan kruh (macot) pa je blagdan poznat i kao Blagdan beskvasnih kruhova. Pedesetnica (pentacostes) – šavuot – slavi se u čast na događaje kad je Mojsije dobio Zakon i kad je sklopljen savez između Židova i Boga.

Židovi ne prihvaćaju idolopoklonstvo, odnosno vjera im zabranjuje prikazivanje Boga.

ŽRTVE:  one su izraz želje da se sjedine s Bogom, da mu iskažu milost i štovanje, zahvalu i sl. Dijele se na:

A)      –  krvne (zebah) – žrtvovanje životinja: govedo, ovca, koza , golubica (bez tjelesne mane

B)      –  nekrvne (minha): žito, kruh i vino

C)

Žrtve se dalje dijele na:

žrtve paljenice (paljenje životinja

žrtve okajnice (za grijehe)

žrtve morotvorne (pričesnice): zahvalnice, zavjetne

ŽIDOVI U HRVATSKOJ

Naseljavanje i boravak Židova na našem tlu izravna je posljedica raseljavanja iz stare domovine i dijaspore. Prve tragove nalazimo već u doba antike, odnosno u doba rimskog carstva u nas. Brojni su arheološki nalazi u Saloni i tragovi židovskog groblja izvan zidina grada. Pronađeno je nekoliko uljanica i u Muću, zatim je pronađen nadgrobni spomenik židovskog trgovca (3. st.) kraj Senja. Vrlo su stari podaci o postojanju Židova u Mursi (Osijek).…Ta otkrića nisu rezultat nekog sustavnog arheološkog istraživanja već su to slučajna nalazišta pa bi sigurno bilo zanimljivo provesti jedno takvo istraživanje.

U našoj sredini najbogatiji su ipak oni nalazi u Saloni. Salona je u to doba bila sjedište rimske provincije pa ne čudi da su židovski trgovci i ovdje radili. Nažalost, nalazi u Saloni ne govore nam puno o njihovom životu i kolika je ta zajednica bila.

O Židovima na našem području u srednjem vijeku imamo bogatija saznanja. Bilo ih je u Splitu pa se vjeruje da su to potomci onih istih Židova koji su boravili u Saloni i koji su padom Salone u Split (Palaču) pobjegli zajedno s ostalim romanskim stanovništvom.

Splitski statut (XV. st.)  spominje naplatu takse Židovima koji su se bavili bojanjem tkanina. U XVI. st. spominje se postojanje sinagoge u Splitu unutar same Palače.

I u doba Venecije u Splitu spominju se Židovi koji su ovdje dolazili iz Portugala i španjolske jer su ih tomo progonili. Venecijska vlast je tolerirala Židove jer je i njima odgovarao razvoj trgovine i njihova umješnost u tom poslu.Već u XVI. st. u Splitu se gradi Židovsko groblje na Marjanu, jedno od najstarijih u Europi i danas pod posebnom zaštitom. Splitski senat davao im je niz povlastica za trgovinu. Tako se istakao Daniel Rodrigo (Rodrigina poljana) koji je utemeljio prvu banku, lazaret, carinarnicu i skelu u Splitu. To je pomoglo jačanju veza i trgovinu sa zaleđem i sa mediteranskim zemljama. Židovi su se istakli i u obrani grada od Turaka davajući velike novce za gradnju kula i obrambenih zidina.

Sredinom XIX. st. Austrija je Židovima dala građansku ravnopravnost i pravo posjedovanja nekretnina. Tako su sva prava dobili i u Hrvatskoj početkom XX. st. I na našoj obali (Dubrovnik, Split, Rijeka, Istra) Židovi drže banke i zalagaonice, pravo na nekretnine nisu imali. U XIX. st. važnu ulogu u Splitu imao je Vid Morpurgo, bogati Židov, član Narodne stranke, delegat u Dalmatinskom saboru, osnivač prve knjižare i biblioteke, a izdavao je i novine.

U doba NDH bilo je progona Židova, mnogi se iseljavaju, jedni se prisilno pokrštavaju, a dio je uspio emigrirati. Danas je u nas vrlo malo Židova u odnosu na stanje prije Drugog svjetskog rata. U ratu je zagrebačka sinagoga bila spaljena. Danas u Splitu ima svega nekoliko židovskih obitelji koji su orhanizirani u židovsku općinu. Njihova dokumentacija, vrijedne knjige i ostalo spalili su u ratu talijanski fašisti.

Advertisements
  1. #1 od Bela Lala, 25. Marta 2010. - 14:31

    Ali su savez sa Bogom prekrsili i osudjeni da do dana sudnjeg lutaju i nemaju svoju zemlju.Zato su oni ortodoksni zidovi protiv proglasenja zemlje Jevreja,jer znaju do cega ce doci ako se to desi.U nas ih je prije rata bilo poprilicno ali su svi koji su imali i jednu kap zidovske krvi izbjegli odmah na pocetku rata.E,a sada kada je sve gotovo oni bi da budu i u vlasti.

  2. #2 od nobady, 25. Marta 2010. - 15:58

    Ah lijepog vremena. Dušu dalo za riljanje bašče. Od ovog kucanja na kompjuteru samo zabole oči. A i glava od teških tema. Anguse, đe's ti ovo … ja odoh za Tursku …. sat ću se ja vratit 🙂

  3. #3 od Bela Lala, 25. Marta 2010. - 17:31

    Ja se vratila iz baste.Posadila lale i gladiole,a ti kad se budes vraco iz turske ponesi malo kolaca.

  4. #4 od anja, 22. Novembra 2010. - 11:40

    ovo je moj tekst. zašto ne poptujete autorska prava?

    • #5 od Angus Young, 22. Novembra 2010. - 12:03

      Postovana Anja,

      I pored svih mojih napora da otkrijem ko je autor ovog clanka, nije mi poslo za rukom.

      Samo sam na serveru SCRIBD nasao neku Vasu sifru, i istu postavljam u zaglavlju kao autora.

      Molim Vas da na moj mail: bsd_office@yahoo.com posaljete Vase ime i prezime i ovaj sjajan tekst na mom blogu ce biti potpisan.

      Srdacan pozdrav!

      Angus

  5. #6 od Mali kinez, 8. Novembra 2015. - 20:41

    Tekst je veoma subjektivan i kao takav ne poseduje nikakvu tezinu.

    Pozdrav.

  6. #7 od Marko, 13. Juna 2016. - 15:17

    Gdje su nestali Židovi Beograda / Srbija/ za vrijeme WWII ?

Vaš komentar

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s